Devetog siječnja 1992. godine, uz prometnicu Pakrac – Požega, stotinjak metara od sela Kusonje pronađena je prva masovna grobnica u Domovinskom ratu. U grobnici su se nalazili posmrtni ostaci ubijenih hrvatskih vojnika i policajaca koji su stradali četiri mjeseca prije pronalaska, 8. i 9. rujna 1991. godine u bitci za selo Kusonje.
Podsjetimo, u ispomoć policijskim snagama i domaćim braniteljima na pakračkom ratištu, krajem ljeta ’91., počele su stizati postrojbe iz sastava Zbora narodne garde, a među prvima bila je “A” satnija 105. bjelovarske brigade.
Borili se do posljednjeg daha
Nekoliko dana nakon dolaska na pakračko ratište, 8. rujna 1991. godine, jedan je vod krenuo improviziranim oklopnim vozilom u izviđanje prema selu Kusonjama nastanjenom pretežito srpskim stanovništvom. Hrvatski vojnici ondje su naišli na zasjedu u kojoj im je vozilo uništeno, nakon čega su se bili prisiljeni skloniti u kuću s kućnim brojem 55 gdje su u tim dramatičnim okolnostima pokušali organizirati obranu.
Ubijeni i masakrirani
U pomoć su im uskoro priskočili pripadnici hrvatskih snaga s drugih položaja, no branitelji nisu željeli ostaviti brojne ranjenike koji pod jakom vatrom nisu mogli izvući. Budući da više nije bilo prilike za proboj, preživjeli branitelji morali su se predati. Oni koji nisu poginuli u borbi, ubijeni su i masakrirani nakon predaje te, pokopani u masovnoj grobnici. Obzirom da se nalazila na ničijoj zemlji, ekshumacija je provedena pod nadzorom promatrača Europske zajednice. Idućeg mjeseca u Bjelovaru su poginule hrvatske branitelje ispratile tisuće ljudi, a misu je predvodio kardinal Franjo Kuharić.
