Bila je to generalna proba kako za neprijatelja, tako i za branitelje Nuštra. Nuštar se nije predao. Slijedeća dva dana uslijedila je artiljerijska odmazda srbočetnika za svoje poginule, ranjene i izgubljenu tehniku. Tada je na Nuštar bačena i aerosolna bomba, nuštarske rane bile su sve očitije, pauze u granatiranju sve kraće. Više se nije mogla pronaći kuća bez ožiljka. Nuštar je tih dana srušen do temelja, ali u srcima branitelja bio je jedan jedini cilj: opstati.

Knjiga „Sjeme zla“ prof. Mate Rupića (pomoćnik ravnatelja Hrvatskog-memorijalno dokumentacijskog centra) i Steve Culeja (priređivača) pobijedila je na tradicionalnom natječaju Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), kao najbolja knjiga  na temu hrvatskog obrambenog Domovinskog rata „Bili smo prvi kad je trebalo“ za 2023. godinu.

Igor Široki, dečko sa zagrebačke Knežije koji se tek punoljetan priključio HOS-u u obrani Vukovara, bio je jedan od najmlađih pripadnika te postrojbe. Unatoč mladosti, Široki je imao tu čast da ga tadašnja predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović odlikuje za njegov doprinos u bitci za Vukovar koji je ostvario kao jedan od najučinkovitijih snajperista toga doba.

U Gospiću će se 09. rujna održati središnja svečanosti u čast 30. godišnjice Vojno-redarstvene operacije Medački džep.
Operacija Medački džep, izvedena između 9. i 11. rujna 1993., bila je ključna napadna operacija koju su hrvatske vojno-redarstvene snage izvele protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine. Ova operacija imala je ogromnu važnost za grad Gospić, koji je do tada bio pod stalnim topničkim udarima.

Najteži dan u Domovinskom ratu za orahovački i slatinski kraj bio je upravo ovaj današnji, 4. rujna 1991. godine Tog dana pobunjeni Srbi i četnici napali su i napravili masakr u Četekovcu, Balincima i Čojlugu.

Na današnji dan 1991. godine pripadnici 50. samostalne bojne Zbora narodne garde ojačani policijskim snagama Policijske stanice Virovitica oslobodili su selo Jasenaš u blizini Virovitice – prvo oslobođeno selo u Domovinskom ratu.

“Mislim da svaki čovjek u nekom trenutku života, kada se okrene i pogleda za sobom, u svoju prošlost želi napisati neke stvari, nešto važno što je proživio, nešto što je ostavilo trag na njemu, nešto bitno što ga je stvorilo onakvim kakav jest, a ja, kada se osvrnem unatrag, vidim puno toga, možda i previše proživljenoga i želim to zapisati da ostane u mojem sjećanju kada dođem u godine u kojima će se prošlost ispreplitati i polako gubiti u magli.