U zoru 6. listopada 1991. snage JNA i pobunjenih Srba zauzele su položaje uz cestu preko Batinjana i Gornje Obriježi. Vozila su počela upadati u zasjede, a u pokušajima da se prolaz ponovno otvori poginuli su branitelji i civili, među njima i zapovjednik obrane Pakraca Stjepan Širac.
Pakrac i Lipik pred zatvaranjem cestovnog pravca
Pakrac je već u ožujku 1991. bio poprište pobune unutar policijske postaje i intervencije hrvatske policije. Dana 19. kolovoza uslijedio je otvoreni pješačko-topnički napad pobunjenih Srba na grad i policijsku postaju. Ti su događaji pokazali da je Pakrac jedno od ranih žarišta rata, ali napad 6. listopada donio je novu vrstu opasnosti: uz borbu za gradove, ugrožena je i njihova veza sa slobodnim područjem Hrvatske.
Tijekom rujna snage JNA i pobunjenih Srba postupno su se približavale Pakracu i Lipiku, zauzimale okolna sela i držale prometnice pod vatrom. Prema povijesnom prikazu Udruge djece branitelja Pakrac–Lipik, iz Pakraca su postojala dva moguća cestovna izlaza. Jedan je vodio preko Lipika, Dobrovca i Kukunjevca prema Gaju i Kutini. Drugi je prolazio Prekopakrom, Batinjanima, Gornjom Obriježi, Malim Banovcem i Tornjem, također prema Gaju i Kutini. Pravac preko Batinjana smatrao se sigurnijim jer je Kukunjevac bio ugrožen, a prostor između Dobrovca i Lipika izložen vatri.
U noći s 5. na 6. listopada neprijateljske su snage zauzele položaje na pravcu Batinjani–Gornja Obrijež. Time je presječena najsigurnija cestovna veza Pakraca i Lipika sa slobodnim dijelom Hrvatske. Gradovi nisu nužno bili zatvoreni poput prostora bez ijednog mogućeg prolaza: drugi pravac postojao je, ali je bio nesiguran i pod vatrom. Zato se „okruženje” u ovom slučaju najpreciznije razumije kao operativno okruženje i gubitak sigurne komunikacije, a ne kao tvrdnja da baš nijedna cesta više nije postojala.
 |
 |
Zasjede na cesti prema Batinjanima
U ranu zoru branitelji u osobnom vozilu naišli su na neprijateljski raspored i uspjeli se povući prema Starom Majuru. Ubrzo je iz Pakraca prema Kutini krenuo Aco Bartoluci, prevozeći Milicu Sarajliju, Ivku Perđun i Ljerku Stoček. Na punktu u Matkovcu upozoreni su da se u Batinjanima puca i da nastavljaju na vlastitu odgovornost. Na ulazu u selo vozilo je upalo u zasjedu. Poginuli su Bartoluci, Sarajlija i Perđun, dok je Stoček zarobljena, a potom spašena.
Nedugo zatim sanitetsko vozilo krenulo je prema Kutini s teško ranjenim policajcem Đurom Haramustekom. U vozilu su bili policajci Dalibor Duchač i Tomislav Kuhar. Sva trojica poginula su u zasjedi. Na drugom kraju Batinjana poginuo je Svetomir Mercluft, koji je također pokušavao stići do Pakraca; njegov sin, ranjen u istom događaju, odveden je u zarobljeništvo i kasnije razmijenjen.
Napadi na vozila pokazali su da prolaz više nije siguran. Vijesti o zasjedama pokrenule su pokušaje pomoći ljudima koji su ostali na cesti i organiziranja snaga za ponovno uspostavljanje prolaza.
Romićev sokak i pogibija Krejčijeve skupine
Među prvima koji su krenuli pomoći bili su branitelji iz Velikog Banovca i okolice, okupljeni oko Marijana Krejčija. Skupina je krenula kamionom prema Batinjanima, ali je u Romićevu sokaku u Gornjoj Obriježi naišla na zasjedu. Svih devet branitelja poginulo je.
Koristili su plavi kamion FAP 1516, poznat kao „Trafika”. U objavljenom prikazu donosi i fotografiju kamiona te kartu s označenim područjem Batinjana i Gornje Obriježi. Budući da nitko iz skupine nije preživio, pojedinosti o samom tijeku borbe treba iznositi samo onako kako ih potvrđuju izvori; nije moguće pouzdano rekonstruirati svaki trenutak zasjede.
 |
 |
